Danas se u celom svetu obeležava Svetski dan stanovništva. Svetska populacija se sve više povećava ali neravnomerno, tako što u najsiromašnijim delovima planete broj stanovnika progresivno raste, a u najrazvijenijim delovima sveta, posebno u Evropi, broj autohtonih stanovnika rapidno opada. Ekonomske i političke prilike uzrokuju velike migracije, a sa njima i brojne socijalne, društvene i posebno kulturološke izazove za koje savremani svet nema adekvatne odgovore i strateška rešenja. Poslednji put ovaj problem razmatran je na konferenciji u Кairu 1994. godine, kada je donet i Akcioni plan i od tada se problemu rasta stanovništva, ekonomskom razvoju i uopšte migracijama nije sistemski pristupalo iako izazovi nikada nisu bili veći i sa ozbiljnijim posledicama.
Srbija deli sudbinu „stare Evrope“. Broj novorođenih je sve manji, a broj iseljenih sve veći. I pored brojnih dimnih zavesa , suštinski se nije mnogo uradilo na stimulisanju rađanja, a posebno da se stručni i mladi zadrže u zemlji. Jedina mera koja je zaživela je finansijska pomoć za treće i četvrto dete. Mnogo toga je potrebno da se stvore uslovi da se umnožimo, a pre svega stvaranje društvenog okruženja koje će obezbediti bolje zdravstvo, kvalitetnije obrazovanje, sistem pravne zaštite jednake za sve, lična i ekonomska sigurnost, a iznad svega uspostavljanje sistema vrednosti u kome će znanje, vredan rad, odgovornost i empatija, umesto partiskih knjižica, biti merila za uspeh, status, uticaj i položaj u društvu. Bez fundamentalne promene nikakve radne grupe, kvazi mere ili virtualni uspesi neće pomoći roditeljima da rađaju i podižu decu niti mladima da vide budućnost u svojoj zemlji, Srbiji.