Dan ljudskih prava, 10. decembar obeležavamo u dramatičnim okolnostima sveopšte krize i permanetne pretnje ratom, zimom i glađu, jahačima apokalipse koji ugrožavaju najprirodnije, prvo i iskonsko ljudsko pravo, pravo na život.
Neprirodna i nasilna globalizacija, potrošačko društvo dovedeno do apsurda, pojedinačni, društveni i državni egoizam, a pre svega spinovanje do apsurda i agresivno nametanje i stavljanja na pijedestal seta krajnje upitnih prava kao primarne i prioritetne opšte, univerzalne vrednosti savremenog sveta doveli su do zaborava, zanemarivanja i permanentnog kršenja prava od kojih bukvalno zavisi ljudski život kako pojedinca, tako i porodice, a pre svega, prava na rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i iznad svega fundamentalnog prava na život.
Svetska kriza je u potpunosti ogolela i razbila iluzije o globalnom svetu inkluzije i društvu kvazi građanskih i pojedinačnih sloboda i jasno pokazala da su osnovne tradicionalne vrednosti nezamenjive i osnova na kojim jedino može da počiva i da se gradi savremeno društvo.
U našem društvu gde su devalvirane, ruinirane i unižene sve vrednosti, počev od porodice, obrazovanja, znanja, empatije, elementaranih ljudskih odnosa, gde više ne postoje autoriteti ni roditelja, ni profesora, ni stručnjaka, ni dokazanih rodoljuba, gde svakodnevno gledamo kako se uništava stručni autoritet i lični integritet mislećih ljudi i to zarad jeftinog politikanstva ili lajkova na društvenim mrežama, gde nauku menja vikipedija, a relevntne činjenice površnost, kvazi zabrinutost opšteg smera i papagajsko ponavljanja fraza u koje ne veruju ni oni koji ih izgovaraju.
I od silne brige dežurnih zaštitnika prava opšteg smera i ličnog interesa niko se ne seti prava radnika, valjda nije dovoljno in, a ni probitačno. Jednostavno radnici i njihova prava nisu tema ni u društvu, ni u politici, ni u medijima. A radnici žive u prekarijatu, obespravljeni anti radničkim zakonima, nezaštićeni od Države, u prenapregnutom sistemu rada, niskih zarada, legalizovanog mobinga i permanetnom strahu od neizvesnog sutra. A pravo na rad, zaštitu na radu, adekvatnu zaradu i odmor je osnova iz koje proizilaze, od koje zavise i bez kojih nema i ni svih drugih ljudskih prava. Briga za posao i egzistenciju porodice jednaka je ili važnija i od brige za zdravlje ili sopstveni život.
ASNS upozorava i zahteva od Države da se osvesti, da strategije, politike i mere targetira blagovremeno, selektivno i proporcionalno na ozbiljan, organizovan, posvećen i odgovoran način. Primaran i suštinski cilj mora da bude briga za radnike, zaštitu njihovih prava, fer zarade, dostojanstvo radnika i rada jer od toga zavise i sva druga elementarna ljudska prava i slobode, a pre svega život građana i opstanak i kohezija celokupnog društva.
U Beogradu, 09.12. 2022.
Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata