PRIMEDBE ASNS NA PREDLOŽENE IZMENE I DOPUNE KRIVIČNOG ZAKONIKA REPUBLIKE SRBIJE

ASNS kao sindikalna organizacija koja temelji svoje vrednosti na principima slobode, nezavisnosti, otvorenosti i demokratije ima potrebu da, u cilju zaštite kako svojih članova, tako i svih građana, povodom predloženih  izmena i dopuna Krivičnog zakonika i Zakona o krivičnom postupku ukaže na brojne nedoslednosti i ozbiljne propuste koji ozbiljno dalje ruiniraju ionako konfuzan pravni sistem.

Izmene Krivičnog zakonika najavljene su i javno promovisane kao potreba uvođenja pravne i efikasne zaštite zaposlenih u prosveti i zdravstvu, a u praksi su predložene brojne, vrlo ozbiljne promene i to temeljnih normi.

ASNS će se, s obzirom na značaj predloženih izmena zakona, temeljno uključiti u javnu raspravu o preloženim izmenama i dopunama Krivičnog zakonika i Zakona o krivičnom postupku i to kroz obrazložene primedbe i dostavljanje i promociju naših predloga, pre svega pravne zaštite zaposlenih u socijalnoj zaštiti, analogno predloženoj zaštiti za prosvetare i zdravstvene radnike.

Posebno ukazujemo na česte izmene Krivičnog zakonika, kojih je bilo šest za poslednjih 12 godina, dok je Zakon o krivičnom postupku menjan čak osam puta za isti period. Ovako česte izmene unose pravnu nesigurnost ne samo u pravni sistem već i u   društvo, koje vapi za  pravnom stabilnošću i pravdom.

Napominjemo, da  sa druge strane, mnogobrojne inicijative ASNS za izmene Zakona o radu, koji je ne samo poguban po radnike, već predstavlja i ozbiljnu smetnju u beskonfliktnom uređenju radno pravnih odnosa, su potpuno ignorisane od strane nadležnog ministarstva i Vlade, iako je svima jasno da su njegove izmene ne samo nužne, nego i  urgentne.

Posebno ističemo da, ukoliko se usvoje, predloženim izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, dodatno bi se ruinirao naš pravni sistem, dale bi se ozbiljne mogućnosti za zloupotrebe u osetljivom delu ljudskih prava, što bi unelo  dodatne sumnje kod građana u razloge zbog kojih se menja Zakon i unelo ozbiljnu nesigurnost u pravni sistem, u koji građani, ionako, imaju sve manje poverenja.

Pojedine odredbe su naročito zabrinjavajuće, kao na primer neopravdano ukidanje člana 136. Krivičnog zakonika kojim je propisano krivično delo iznuđivanje iskaza od okrivljenog, svedoka, veštaka ili drugog lica koje čini lice u vršenju službe.

Smatramo da je iznuđivanje iskaza važno krivično delo koje doprinosi pravnoj sigurnosti i od izuzetnog značaja je za dolaženje do materijalne istine u krivičnim i drugim sudskim postupcima, te njegovo ukidanje nije društveno opravdano. Štaviše, ukidanjem ovog krivičnog dela dolazi do pravne praznine, jer se ova vrsta nedozvoljenog ponašanja, koja se i te kako javlja u praksi i nije nepoznata, teško može podvesti pod druga krivična dela.

U članu 228. Krivičnog zakonika kojim je propisano krivično delo zloupotrebe u javnim nabavkama menja se osnovni oblik ovog krivičnog dela za koji je zaprećena kazna zatvora, nezavisno od procenjene vrednosti javne nabavke, tako da se predstojećim izmenama predviđa krivična odgovornost za ovo krivično delo samo ukoliko procenjena vrednost javne nabavke prelazi iznos od 5 miliona dinara.

Limitiranje krivične odgovornosti za učinjene nezakonitosti u javnim nabavkama, odnodno propisivanje da se za iste odgovara tek ukoliko  vrednost javne nabavke prelazi određeni iznos, pravno je nedopustivo ukoliko se ima u vidu društvena opasnost ovog krivičnog dela. Stoga smatramo da će izmene Krivičnog zakonika u ovom pravcu direktno uticati na dalje povećanje korupcije i stvaranje nepovoljnog poslovnog okruženja.

Posebnu pažnju privuklo je novo krivično delo, član 343a. koji se odnosi na objavljivanje materijala kojima se savetuje izvršenje krivičnog dela.

Uvođenjem ovog krivičnog dela postoji opravdana bojazan da će se omogućiti lakše krivično gonjenje i osuđivanje velikog broja građana za deljenje objava na društvenim mrežama, čiji je sadržaj pozivanje na ostvarivanje svojih prava protestom ili štrajkom. Do ovakvog stava dolazi se pre svega jer je novo krivično delo previše opšte i suviše široko formulisano, te može biti zloupotrebljeno.

Tokom protesta, u prethodnom periodu, bili smo svedoci da su građani bili osumnjičeni za delo pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja, gde su se tom prilikom privodili, pretresali, oduzimali im se telefoni i bili pritvoreni. Posmatrajući iz aspekta da je delo nasilna promena ustavnog uređenja vrlo teško dokazivo, javlja se sumnja da će se građani upravo uvođenjem ovog novog krivičnog dela lakše goniti i osuđivati u procesu ostvarivanja svojih prava koje im pre svega garantuje Ustav RS.

Kada je reč o sindikatima, postoji sumnja da sindikat može doći u problem ukoliko putem svoje internet stranice, preko društvenih mreža ili medija pozivaju radnike da se kroz protest ili štrajk izbore za svoja radnička prava ili podrže radnike koji protestuju i štrajkuju, odnosno izražavaju nezadovoljstvo protiv  vlasti ili poslodavca. Vrlo lako može se desiti da u ovom slučaju javni tužilac ovakvo delo kvalifikuje kao krivično.

Imajući u vidu da se Ustavom RS jemči između ostalog sloboda političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja, pravo na slobodu okupljanja i pravo na izražavanje mišljenja, uvođenje ovog krivičnog dela i zloupotreba istog dovelo bi do kršenja najvišeg pravnog akta Republike Srbije, te je neophodno ovo delo povući iz izmena Krivičnog zakonika.

Navedeni su samo neki od brojnih primera izmena i uvođenja novih normi u Krivični zakonik i Zakon o krivičnom postupku, koje ozbiljno dovode u pitanje pravnu sigurnost građana i stečena građanska i civilizacijska prava.

Posebno želimo da ukažemo da bi bilo svrsishodnije, umesto učestalih izmena i dopuna Krivičnog zakonika i Zakona o krivičnom postupku, ponovo uspostaviti sistem specijalizovanog sudstva za radne sporove, što je praksa u mnogim pravno uređenim  zemljama, kao što su Nemačka, Velika Britanija, Francuska, Slovenija, sve Skandinavske zemlje gde postoje specijalizovani radni sudovi. Uvođenjem sistema specijalizovanog sudstva pokazalo bi se da se zaista vodi računa o radnicima i njihovim interesima, koji godinama prolaze kroz mukotrpan sudski proces, iako je zakonski predviđeno da u radnim sporovima, a naročito prilikom određivanja rokova i ročišta sud posebno vodi računa o potrebi hitnog rešavanja radnih sporova.

Na ovaj problem, ASNS ukazuje godinama i zahteva da se u Zakon o radu  vrati odredba koja  je godinama, sve do 2014. godine bila u Zakonu, a to je obaveza  da se radni spor pred nadležnim sudom pravosnažno okonča u roku od šest meseci od dana pokretanja spora. Ukidanje ove odredbe dovelo je do toga da se postupci u radnim sporovima ne rešavaju ekspeditivno i da nekada ovi sporovi traju i do pet godina do donošenja konačne sudske odluke. Ukoliko bi se ponovo utvrdila ova odredba, brže rešavanje radnih sporova doprinelo bi kako socijalnoj pravdi, tako i zaštiti prava radnika u razumnom vremenskom okviru, čime se sprečava dodatno ugrožavanje njihovog radnog statusa i finansijskog  položaja.  ASNS je predložio i poslao nadležnom Ministarstvu pravde i Vladi RS naš predlog za dopunu Zakona o uređenju sudova o uvođenju posebnnih odeljenja za radno pravne sporove i uveo obavezan rok za donošenje pravosnažnih presuda od šest meseci.

ASNS posebno ističe da  izmene i dopune svakog zakona nemaju značaj ukoliko ne obezbeđuju potpuno poštovanje Ustavom i svim poveljama koje je ratifikovala naša Zemlja zagarantovanih prava građana i posebno ako se njihova primena ne sprovodi u potpunosti na sve građane, bez obzira na njihov status i položaj. Ovo je izričito važno, ako imamo svest o tome da zakoni postoje da zaštite prava i interese građana i da jedino njihovom doslednom primenom može da se osigura pravednost i pravda u društvu.