Dan ljudskih prava, 10. decembar obeležavamo u dramatičnim okolnostima sveopšte krize, ratova u kojima živote gube stotine hiljada mladića, nedužnih civila, dece, suludih ideologija i politika, sveopšte i potpune polarizacije, rušenja svih civilizacijskih vrednosti i armagedona koji nije više filmski scenario, već tragična realnost što ne samo da ugrožava već i obesmišljava najprirodnije, prvo i iskonsko ljudsko pravo, pravo na život.
Neprirodna i nasilna globalizacija, potrošačko društvo dovedeno do apsurda, pojedinačni, društveni i državni egoizam, a pre svega spinovanje do apsurda i agresivno nametanje i stavljanja na pijedestal seta krajnje upitnih prava iz „agende zapadne obale“ kao primarne i prioritetne opšte, univerzalne vrednosti savremenog sveta doveli su do zaborava, zanemarivanja i permanentnog kršenja prava od kojih bukvalno zavisi ljudski život kako pojedinca, tako i porodice, a pre svega, prava na rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i iznad svega fundamentalnog prava na život.
Svetska kriza je u potpunosti ogolela i razbila iluzije o globalnom svetu inkluzije i društvu kvazi novih građanskih i pojedinačnih sloboda i jasno pokazala da su osnovne tradicionalne vrednosti nezamenjive i osnova na kojima jedino može da počiva i da se gradi održivo društvo empatije, solidarnosti i socijalne pravde.
U našem društvu su devalvirane, ruinirane i unižene sve vrednosti, počev od porodice, obrazovanja, znanja, empatije, elementarnih ljudskih odnosa, gde više ne postoje autoriteti ni roditelja, ni profesora, ni stručnjaka, gde svakodnevno gledamo kako se uništava stručni autoritet i lični integritet mislećih ljudi i to zarad jeftinog politikanstva ili lajkova na društvenim mrežama, gde nauku menja Vikipedija, a relevantne činjenice površnost, kvazi zabrinutost i negacija opšteg smera i papagajskog ponavljanja fraza u koje ne veruju ni oni koji ih deklamuju.
I od silne brige dežurnih zaštitnika prava opšteg smera i ličnog interesa niko se ne seti prava radnika, prava njihovih porodica, njihove dece, valjda to nije dovoljno fancy, a ni probitačno. Jednostavno radnici i njihova prava nisu tema ni u društvu, ni u politici , ni u medijima. A radnici žive u prekarijatu, obespravljeni anti radničkim zakonima, nezaštićeni od Države, u prenapregnutom sistemu rada, legalizovanog mobinga, u stalnoj trci za zaradom i permanetnom strahu od neizvesnog sutra. A pravo na rad, zaštitu i bezbednost na radu, adekvatnu zaradu i odmor je elementarna, primarna i prioritetna osnova iz koje proizilaze, od koje zavise i bez kojih nema ni svih drugih ljudskih prava.
ASNS upozorava i zahteva od Države da se osvesti, da strategije, politike i mere targetira uravnoteženo i proporcionalno na ozbiljan, organizovan, posvećen i odgovoran način, a primaran i suštinski cilj mora da bude briga za radnike, zaštitu njihovih prava, fer zarade, dostojanstvo radnika i rada jer od toga zavise i sva druga elementarna ljudska prava i slobode, a pre svega život građana i opstanak i kohezija našeg duboko podeljenog društva.
U Beogradu, 09.12.2024. godine
Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata