Promene u funkcionisanju, posebno u upravljanju preduzećima u vlasništvu Države ne samo da su nesporne, nego su i urgentne, nužne i preko potrebne kako bi se sprečilo dalje urušavanje i nekontrolisano trošenje narodnih resursa i para. Državna preduzeća imaju prevashodnu funkciju namirivanja partijskih dilova i podela državnog plena, izvora prihoda bez ikakve kontrole, partijskih i burazerskih dilova, šema i kombinacija, uhlebljavanja druge lige partijskih kadrova i protočnog bojlera bez dna za dnevne potrebe koje, pre svega, služe za promociju i dizanje partijskog i pojedinačnog rejtinga, jednom rečju za endemsku korupciju. Samo poslovna inercija velikih sistema i trud zaposlenih, održali su poslovanje i spasili ova preduzeća od kolapsa uprkos svemu, posebno kadrovima profila, tipa, kompetencije i apetita „Grčića“ i družine.
Zakonsko regulisanje, uvođenje profesionalizma, kompetencije i depolitizovanje rukovođenja i upravljanja državnim preduzećima sa preciznim kriterijumima ko i pod kojim uslovima može da bude direktor i član uprave, jasno preciziranim obavezama i odgovornostima, transparentnost i javna kontrola poslovnih i pre svega finasijskih rezultata su principi upravljanja državnim preduzećima koje godinama traži i promoviše ASNS.
Međutim, predloženi Zakon samim svojim nazivom Zakon o upravljanju privrednim društvima koja su u vlasništvu Republike Srbije zamagljuje suštinu, a to je da se ovim Zakonom prevashodno uređuje transformacija državnog u akcionarsko, privatno vlasništvo.
ASNS je izričito protiv svakog oblika javne i prikrivene privatizacije i smatra neophodnim zadržati državno vlasništvo nad preduzećima iz oblasti proizvodnje i distribucije električne energije i rezervata prirode jer samo na taj način mogu da se ostvare najširi društveni interesi, zaštite potrošači, zaštite i planirano koriste prirodni resursi i spreči divlja komercijalizacija i uništenje dragulja prirode koje treba sačuvati i za buduće generacije.
Zakon, pre svega predviđa, suvišnu etatizaciju koja može da uguši poslovanje preduzeća.
Ministarstvo privrede dobija ogromna ničim izazvana ovalašćenja koja podrazumevaju da u njemu umesto činovnika rade neki super eksperti univerzalnih znanja i nadnaravnih sposobnosti. Ministrastvo dobija ovlašćenja organa državne uprave koji obavlja centralnu vlasničku funkciju, ma šta to značilo. Ministrastvo kontroliše i izveštava o svim planovima svih preduzeća na koje se primenjuje Zakon, proverava ispunjenost uslova, sva opšta akta, sve izveštaje, cenovnike, uvod i hitne mere, vodi evidencije korporativnog upravljanja i još mnogo toga.
Ono najvažnije upravljanje privrednim društvima, uređeno je na prilično strerotipan način, sa standardnim i prevaziđenim kriterijumima koji kao da su prepisani iz sistematizacija od pre trideset i više godina, a koji apsolutno ne odgovaraju potrebama, znanjima i veštinama neophodnim za upravljanje korporacijama i preduzećima od krucijalnog nacionalnog značaja. Propisana edukacija i ispiti za korporacijsko upravnjanje više liče na alibi, nego na ozbiljnu, odgovornu i pre svega kompetativnu pripremu za odgovoran i, pre svega, stručan posao vođenja i upravljanja preduzećem.
I što je navažnije, sve što Zakon predviđa i donosi kao novele moglo je i moralo da se, i do sada, primenjuje i i radi, ali svako uređivanje sistema znači i vrednovanje rezultata, ozbiljnu institucijalnu kontrolu poslovanja, odgovornost i pre svega javnost u radu, sve suprotno od postojeće prakse, načina rada i upravljanja preduzećima u državnom vlasništvu.
ASNS će svoj stav i predloge dostaviti svim poslaničkim grupama, kao i javnosti i nastaviće sa promocijom i borbom svim pravnim i sindikalnim sredstvima za uvođenje pricipa depolitizovanog, odgovrnog i iznad svega kompetentnog vođenja i upravljanja preduzećima u državnom ili većinskom vlasništvu Države.