Pijačna ponuda, sa aktuelnim cenama, postaje čista ekskluziva, samo za retke i odabrane.
Cene voća i povrća otišle su u nebesa, trešnje 400-500, jagode 300-400, grašak i boranija 400-500, tikvice 300, paradajz 200-500 dinara i tako redom pa običnom, prosečnom čoveku ostaje samo da se čudi, razgleda i kupuje na grame.
Kada tome dodamo i meso gde najjeftinija junetina košta 1200 pa naviše, a svinjetina 700 dinara, cene benzina koje rastu i kada u celom svetu značajno padaju, ne čudi što, uprkos svoj statistici, procentima i indeksima, koji, na žalost, nisu jestivi, živimo sve gore.
Astronomske cene svima odgovaraju, i trgovinskim lancima i malim nakupcima da ostvare enormne zarade, državi da uzme veći PDV i puni budžet, a ceh plaća većina naroda koji jedva preživljava.
Država i politika bave se zvečećim temama, a skupoća i, jednostavno, svakodnevni život, problemi i potrebe građana postaju deo uobičajne svakodnevnice i rutina koja nikoga ne uzbuđuje osim onih koji razmišljaju kako da svojoj deci obezbede minimum egzistencije.
I pored činjenice da je politika i praksa široke ruke i neselektivnog deljenja narodnih para plaćena spiralnom inflacijom i dalje se nastavlja sa veštačkim dizanjem tražnje koja, sa posledicama iskislog maja i juna na poljoprivredu, neminovno uslovljava dalji rast cena i obezvređivanje zarada kroz dvocifrenu inflaciju.
I, jedan savet i molba Vladi. Pogledajte malo ka Evropi, kako oni to rade, da barem sledeće godine normalnije živimo.
U Beogradu, 20. juna 2023. godine
Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata