Dan ljudskih prava, 10. decembar i ove godine obeležavamo u dramatičnim okolnostima sveopšte krize, ratova u kojima živote gube stotine hiljada mladića, nedužnih civila, žena i dece; suludih, neracionalnih i neodgovornih ideologija i politika; ratnih poziva do poslednjeg tuđeg deteta; sveopšte i potpune polarizacije; terora društvenih mreža; rušenja svih civilizacijskih vrednosti i armagedona koji nije više filmski scenario, već tragična realnost, što ne samo da ugrožava već i obesmišljava najprirodnije, prvo i iskonsko ljudsko pravo, pravo na život.
Neprirodna i nasilna globalizacija, potrošačko društvo dovedeno do apsurda, pojedinačni, društveni i državni egoizam, a pre svega spinovanje do apsurda i agresivno nametanje i stavljanja na pijedestal seta krajnje upitnih prava iz „agende zapadne obale“, vouka i džendera, kao primarne i prioritetne opšte, univerzalne vrednosti savremenog sveta uzrokovali su da previše prava jednom segmentu društva spinovanom i podržavanom od društvenih mreža donosi nepravo svima ostalima. Do prezira, zaborava, zanemarivanja i permanentnog kršenja dovedena su tradicionalna prava od kojih bukvalno zavisi ljudski život kako pojedinca, tako i porodice, a pre svega, prava na rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i iznad svega fundamentalno pravo na život.
Globalna kriza je u potpunosti ogolela i razbila iluzije o globalnom svetu inkluzije i društvu kvazi novih građanskih i pojedinačnih sloboda i jasno pokazala da su osnovne tradicionalne vrednosti nezamenjive i osnova na kojima jedino može da počiva i da se gradi održivo društvo empatije, solidarnosti i socijalne pravde.
U našem društvu su devalvirane, ruinirane i unižene sve vrednosti, počev od porodice, obrazovanja, znanja, empatije, elementarnih ljudskih odnosa, gde više ne postoje autoriteti ni roditelja, ni profesora, ni stručnjaka, gde svakodnevno gledamo kako se uništava stručni autoritet i lični integritet mislećih ljudi i to zarad jeftinog politikanstva ili lajkova na društvenim mrežama, gde nauku menja Vikipedija, a relevantne činjenice površnost, kvazi zabrinutost i negacija opšteg smera. Uništavnje i negiranje tradicionalnog morala i njegova zamena vrednostima i kriterijumima društvenih mreža, dopunjena tradicionalnim sportom svih naših vladajućih garnitura “ ko brži na grabež“, neodgovornost, arogancija i bahatost, enormno bogaćenje povlašćene manjine, veliko i neopravdano socijalno raslojavanje, potpuno odsustvo empatije na svim nivoima, doveli su do nestanka iz srpskog jezika jedne od najvažnijih reči i značenja: „sramota“. Velika društvena kriza i rascep u društvu su logična i očekovana posledica divljeg kapitalizma, selektivne pravde, nasilnog menjanja tradicionalnih vrednosti, neodgovornosti, sveopšteg egoizma i potpunog zanemarivanja običnog čoveka, njegovih potreba, mišljenja i želja.
U najgorem položaju su radnici. Prava radnika, prava njihovih porodica, prava njihove dece nisu tema ni u društvu, ni u politici. A radnici žive u prekarijatu, obespravljeni anti radničkim zakonima, nezaštićeni od Države, u prenapregnutom sistemu rada, legalizovanog mobinga, u stalnoj trci za zaradom i permanetnom strahu od otkaza i neizvesnog sutra. A pravo na rad, zaštitu i bezbednost na radu, adekvatnu zaradu i odmor je elementarna, primarna i prioritetna osnova iz koje proizilaze, od koje zavise i bez kojih nema i svih drugih ljudskih prava.
ASNS upozorava i zahteva od Države da se osvesti, da strategije, politike i mere targetira uravnoteženo i proporcionalno na ozbiljan, organizovan, posvećen i odgovoran način, a primaran i suštinski cilj mora da bude briga za radnike, zaštitu njihovih prava, fer zarade, dostojanstvo radnika. Bez prava radnika nema ni drugih prava. Od prava i društvenog položaja radnika zavise i sva druga elementarna ljudska prava i slobode, a pre svega život građana i opstanak i kohezija našeg duboko podeljenog društva.
U Beogradu, 10.12.2025. godine
Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata
ASNS ASOCIJACIJA SLOBODNIH I NEZAVISNIH SINDIKATA